utorak, 10. travnja 2012.

Zima na izmaku, treća sreća se osmijehnula. Dva puta planirani odlazak na zimski uspon, meta istočni dio Hercegovine, planina Prenj i njen najviši vrh Zelena glava. Prenjski masiv nazivaju i Bosanski himalaji. Rasprostranjen je u središnjem dijelu Dinarida. Započinje pored Glavatičeva (na Neretvi, uzvodno od Konjica), a proteže se sve do Bijelog Polja kod Mostara. Okružuju ga (iza rijeke Neretve) planine Visočica sa istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež (1969 m) sa juga i Crvanj (1921 m) sa jugoistoka. Najviši vrh mu je Zelena glava sa kotom od 2155 mnv. U njegovom sastavu se nalazi 11 vrhova preko 2000 m i bilo bi sebično sve ih ne nabrojati:
  • Zelena Glava (2155 m)

  • Lupoglav (2102 m)

  • Otiš (2099 m)

  • Vjetrena Brda (2088 m)

  • Botini (2050 m)

  • Herać (2046 m)

  • Osobac (2030 m)

  • Ovča (2029 m)

  • Vidina Kapa (2032 m)

  • Velika Kapa (2007 m)

  • Cvitina (Cetina, 2000 m)

  • Has (1915 m)
Pristup Prenju se moze izvesti iz nekoliko pravaca, mi smo se odlučili da idemo najzahtjevnijim preko Skoka. Put nas vodi od Sarajeva ka Mostaru. Zaustavna tačka nam je Konjic na 50 km od SA. Iz Konjica se upućujemo ka istoku u Konjičku bijelu. Na kraju puta kod pilane napuštamo vozilo i nastavljamo pješice preko Rakovog laza.


Dobro markirana staza vodi kroz šumu, obavezno pratiti markaciju i nema bojazni da će se zalutati, mada kud god se krene Prenj je pred nama ka jugu. Opasnost su zaostale mine iz rata, iz tog razloga nije preporučljivo skretati sa staze.
Potrebna visinska razlika koju treba savaladati je 1000 metara, dok sami Skok nosi 800 m visinske razlike.
Markacija vodi serpentinama koje u ljetnjim uslovima veoma znace ali posto je bijeli pokrivač sve poravnao idemo najkraćim putem pravo gore.

Dolazimo do prvog laviništa, naziv mu je Ploča. Ne tako davnih '80. tih godina  Stipu Božića i ekipu alpinista koji su na Prenju boravili radi pripreme za osvajanje najviših vrhova svijeta na Ploči je odnijela lavina. Srećom stradalih nije bilo, samo povređeni i dosta opreme izgubljeno.


Ovdje se nalaze alpinističke smjeri koje su savlađivane davnih '20. tih godina proslog vijeka.



Prelazimo preko nekoliko laviništa, snijeg se slegao i dosta je tvrd ali proceduru ipak poštujemo.
U stijenama iznad nas čujemo kako kamenje koje je popustilo prilikom otapanja leda kreće da se kotrlja put doline. Pozornosti nikad dovoljno.
Meteo prognoza nije omanula, oko podneva sunce uveliko grije i temperatura nam je usla u plus. Biramo padine koje su u sijenci, nadajući se da snijeg nije popustio. Prednost izlazka preko Skoka je sto se nalazi sa sjevero-istočne strane, tako da je izložen suncu u jutarnjim časovima.


Izlazimo na "sjedlo" raskrsnica koja se nalazi pod Osobcem 2030 mnv.












                                                                       Veličanstven pogled na "Bosanski materhorn", stijena Zubac.












Oko 14 h stižemo do naše destinacije i "hotela" koji nas čeka. Planinska kuća Jezerce, svježe obnovljena, na osami čeka da ugosti. Snijega ima na pretek, Jezerce po kojoj je i kućica dobila ime je  zatrpano pod snijegom. U kući ima mjesta da se komotno može smjestiti dvadest ljudi.
Ukratko nam se pridružuju još dva planinara, takođe su namjerili da prenoće na Jezercetu i sutra krenu put Zelene glave. Vatra je naložena, i atmosfera u kući je raskravljena.


U večernjim časovima domaćin ovoga kraja planinar Eno koji je odrastao na Prenju, predlaže da prošetamo do vrha Taraš i uživamo u pogledu na zvjezdano nebo i ka Konjicu. Šetnja od sat vremena prija za počinak i daje novi doživljaj planine noću.
Planiran je pokret što ranije kako bi smo uhvatili tvrdog snijega jer je prognoza isto u plusu.
Ustajanje zakazano u 5h se odvija po planu, topljenje snijega kako bi se obezbedile dovoljne količine tečnosti za uspon, sunce na ovoj visini će nemilice da prži. Kroz prozor vidimo da drvece pleše na vjetru, ali nam to ništa ne remeti. Doduše nije povoljan jer duva sa jugo-zapada i očekujemo da će da dovuče oblake. S'toga u sto kracem roku krećemo na uspon.
Za uspon na Zelenu glavu sa Jezerceta je u ljetnjim uslovima potrebno 1h i 30min, nama po snijegu kroz koji se propada trebat ce više ali se nadam, ne previše...








Jutro na Prenju, u pozadini lijevo, stijena Taraš.








                           


                   Iza nas pogled na Zelenu glavu.















                       Poslednji uspon nas vodi ka vrhu...



















Staza kojom smo izašli na greben, 
tuda nas je vodila "crvena linija"













         

           
















         







       

          
          
                Zelena glava, 2155 mnv.

Akteri: Dženita Merdan - Dennize  i  Damir Lukšić