petak, 30. kolovoza 2013.

VIĐEO - NEVIĐEO 

Nakon subotnje šetnje po vrhovima Durmitora, u nedjelju 25.08.2013. potražili smo osvježenje u kanjonu rijeke Komarnice. Šestočlana neustrašiva družina pod vođstvom vodiča Vlatka Kontića,odvažila se da zađe u dubine kanjona Nevidio.

Kanjon Nevidio je dio Male Komarnice koja izvire u podnožju južnog dijela Durmitora, tačnije u Dobrom Dolu. Ponirući prolazi između Boljskih greda i Lojanika da bi se ponovo pojavila u pitomoj rečnoj dolini kao stalna rijeka. Na samom kraju doline počinje kanjon Nevidio ili Neviđbog kako ga nazivaju stanovnici ovoga kraja. Sa pravom nosi ovo ime jer se Komarnica odjednom gubi u čudno uklesani ulaz i postaje ljudskom oku nevidljiva. Zbog okomitih stijena sunčevi zraci ne mogu da dopru do dna pa se veći dio kanjona nalazi u vječitoj sjenci. Za kanjon se može reći da je dragulj surove prirode koji je ujedno raj i pakao koji definitivno treba doživjeti. Adrenalin koji vas obuzima čini da ostanete imuni na ledeno hladnu vodu, već postajete opčinjeni ljepotom kanjona i avanturom pred vama, čak i oni koji su ušli sa strahovima prestaju da ih imaju...

Prolaz korz kanjon nije nimalo naivan i ne smije se nipošto ići sam na svoju ruku. Jer dubina kanjona i hladna voda ne praštaju greške, svaka povreda može ugroziti vaš život i život ostalih učesnika.

Slikanje pred polazak na avanturu

iz prikrajka vreba vodič Vlatko Kontić...

krupnim koracima napred
prolazilo se ispod vodopada,
 skakalo se u dubinu,
atomski s'leva: Pero, Pavle, Neša, Vlatko, Damir & Dzennie a Tomasz nas slika
 najhrabriji su skakali i odavde,
najuži dio kanjona

 dream team
 Neko je odvrnuo česmu,
a neko je i prno u bazenu??


Nama je bilo odlično, pridružite nam se sledeći put...

Zahvaljujem se učesnicima za ustupljen foto materijal koji sam koristio u izradi ovog priloga.



snimatelj: Vlatko Kontić
montaža i obrada: by Dzennie 





srijeda, 28. kolovoza 2013.


jopet kroz Montenegro...

24.08.2013. Petak veče, Skrelićeva ulica, kako drugačije. Mjesec avgust u znaku Crne Gore, treći odlazak na te meridijane. Ovaj put je lokacija Durmitor.

Namjera nam je da se ispenjemo na Mali (2223m) i Veliki (2287m) međed, vrhovi u masivu Durmitora.  Kamenita staza koja spaja dva međeda vodi preko kreste strmih litica koje se obrušavaju po nekoliko stotina metara. Iz tog razloga je vrlo interesantna za planinare ali i veoma opasna. 


putokaz ka Međedima...


kroz šumu gledamo razne oblike drveća, 


ručkamo slatke šumske maline i borovnice...


Markiranom planinarskom stazom stigosmo do ulaska u veliku Kalicu, glečerski cirk koji se nalazi između Savinog kuka i Šljemena sa južne strane i grebena Malog i Velikog međeda sa sjeverne strane. 


U Kalici se nalazi veliki snežnik "Debeli namet"


Skrećemo udesno i nastavljamo strmom stazom koja uzbrdo vijuga preko sipara i klizave trave. Izlazimo na sjedlo sa kojeg puca pogled na Crno jezero koje se nalazi na 1416m iznad mora.


 Nagla promjena vremena je uobičajena za Durmitor, iz lijepog sunčanog jutra dođe nam jesenji dan sa kišom i vjetrom koji nas dočeka na vrhu


Slikanje, Mali međed 2223m nv i bježanija ka dolini, odlučili smo da prekinemo dalji uspon na Veliki međed zbog nepovoljnih meteo uslova, kiša koja je počela da pada učinila je stijenu klizavom. 


Na dijelu staze koristili smo uže za otpenjavanje....


Ovo je bio kraj šetnje i povratak u kamp. 




srijeda, 21. kolovoza 2013.


a sad malo oni, ljudi za koje ne postoji nemoguće...
jesenas na festivalu Real Rock Tour koji je posvećen penjačkim filmovima imao sam priliku da pogledam ovaj film
The North Face: Return to Meru Expedition



nažalost ovo je skraćena veerzija, original traje 30 minuta i ima dosta toga da se vidi, 
ovo je da se zagolica interesovanje... 







srijeda, 14. kolovoza 2013.


DREVNI BUKUMIRI

Međ podgoričkom rajom kažu Žijovo a domaći vele Kučka planina, kako god bilo na putnika namjernika ostavlja velik otisak. 
09.08.2013. petak uveče,  5 planinara i 3 planinarke u 20h krenulo je ka Crnoj Gori, odredište Žijovo. Gužve na putu nije falilo, dosta naroda se zaputilo ka obali Jadranskog mora, te smo se gurkali kroz kolonu vozila.
Subota 5,30h stigosmo na odredište i podigosmo kamp uz Bukumirsko jezero koje se nalazi na 1450mnv. Za Bukumirsko jezero je vezana legenda, nema princeza ali zmajevi su tu. O tome ćemo drugom prilikom sad je priča o nama.


naš mali kamp :-)


Nakon doručka grupa se uputila na vrhove Štitan, Surdup i Pasjak. Inače u masivu Žijovo nalaze se 23 vrha koji svojom visinom prelaze 2000 metara. 
Ako se po jutru dan poznaje bit će nam dobro, oblaci su visoko na nebu i prave nam hladovinu. 
U startu staza nas vodi kroz katun Torač gdje zastajemo pored izvora da se opskrbimo vodom, jer je dalje neće biti. Dio staze vodi kroz bukovu šumu odakle se izlazi u dolinu gdje se nastavlja oko najmarkantnijeg vrha, Pasjak 2051m, koji plijeni svojim strmim stranama.
Nakon 2,5h hoda obreli smo se na raskrsnici puteva, skrećemo ulijevo i nastavljamo uz strmu stazu preko stijena i sipara prema sjedlu odakle se penje na Štitan. Sa sedla travnata staza ide južnom stranom na vrh.

poziranje, Štitan namiguje u pozadini

Štitan je poklekao, 2165mnv

Na vrhu kratak odmor za okrepljenje, slikanje, upisivanje u svesku i ovjera knjižica (ko ih je poneo) Stigla je depeša iz komande, Surdup mora pasti, sviramo pokret i nastavljamo dalje. Silazimo na sjedlo spuštamo se 100m visinski niz travnati greben i onda ponovo uspon uz stjenovitu stazu do vrha Surdup.

pogled na Surdup i put koji nas čeka,


U 11h bili smo na vrhu Surdup 2184mnv koji je najviši vrh Kučke planine ili ti Žijova.
Opet pečatiranje knjižica i upis u svesku, ali u daljini se čuje grmljavina koja nas nimalo ne raduje. Krećemo put doline, silazimo na raksrnicu i pratimo markaciju do podnožja Pasjaka. Na putu se isprečio veliki snežnik pa moramo da otpenjavamo pored njega po veoma krušljivoj stijeni.


U podnožju Pasjaka napravismo pauzu, pred nama je 200m visinske razlike u usponu. Izlaz na ovaj vrh nije nimalo jednostavan, zahtjeva penjanje i odpenjavanje u silasku. Stijena je dosta krušljiva i vodi se računa da se ne obara kamenje. Ima i travnatih polica koje su dosta klizave. Na jednom dijelu je bilo potrebno postaviti uže kako bi se lakše ispenjao detalj u stiijeni.





Pečatirnje knjižice na Pasjaku 2051mnv. 

Do vrha Pasjaka trebalo nam je 35 minuta. Na vrhu se nismo dugo zadržavali, tamni oblaci i grmljavina u daljini su nas poćerali naniže. 
U silasku sa vrha promaljaju se kapi kiše, nadamo se da će nas pustit da siđemo sa stijene, jer može da postane veoma klizavo. Silazak traje duže nego uspon, umorni smo nakon ispenjanog trećeg vrha, imamo sa čime da se pohvalimo.
U povratku kroz katun stadosmo kod domaćina da kupimo sira domaćega i da prozborimo koju. Pitamo kako je živjeti u planini, navikao je na planinare mada ne shvata naše uživanje u vrhovima, stijeni i kamenu.
17h je i prokapa kiša ali se ubrzo pretvara u pljusak, mokri stižemo u šatore. Imali smo sreće da smo u osvajanju vrhova prošli suhi. Planirali smo večernje druženje uz logorsku vatru ali nažalost ništa od toga. Svi smo pošli na počinak. Oko ponoći kiša je prestala i smjenio je olujni vjetar, šatori su pokazali zube iako ih je mlatio i sabijao skoro do zemlje.

U nedjelju 11.08. ustajemo ujutro oko 6,30h nebo je namršteno i oblaci su znatno niži nego prethodni dan.
Planirali smo da grebenom izadjemo na vrh Maglić Kučki  (2142mnv) ali zbog nepovoljnih meteo uslova odustajemo od te ideje, ostaje za naredni dolazak. Pakujemo se i nakon doručka krećemo za Beograd.
Prije pokreta neki su se okupali u Bukumirskom jezeru. 

Pozdrav do sljedeće avanture :-)
vodič akcije, Damir Lukšić











  

četvrtak, 1. kolovoza 2013.

po hladnom doručku se vikend poznaje

27.07.2014. 17 planinara nakon hladnih mantija i bureka u Gusinju pristiže u dolinu Grebaje. Smjestismo se u Eko-katun, prepakivanje i odmor. Prva grupa se uputila ka na pješačku turu dok je šestoro mladih samnom na čelu krenulo je ka vrhu Očnjak. 
Grupa je bila u dobroj kondicionoj spremi, pozitivno raspoložena je neustrašivo grabila ka toj poznatoj prokletijskoj stijeni.
Nakon 3,5h hoda, preko klizave trave i krušljive stijene tačno u podne se kročilo na vrh Očnjak 2185m nv. Usledilo je slikanje, upisivanje u svesku i pečatiranje knjižica.

na vrhu Očnjaka

Nakon predaha na vrhu i uživanju u pogledu krenuli smo niz stijenu i to ne bilo kako.
Zbog lošeg stanja sigurnosne sajle koja se koristi kao osiguranje pri pristupu vrhu, grupa se spuštala pomoću užeta (abzajl)
Po silasku u podnožje Očnjaka grupa se razišla.  Dvojica planinara su ostala u planini da bivakuju (prenoće pod vedrim nebom) Namjera im je da sačekaju dvoje drugara sa kojima će izvršiti uspon na Očnjak, alpinističkim pristupom uz Južni greben. Ostali se uputiše u dolinu na pasulj i pivo, sutra ih čeka avantura na Severni vrh.

spremni za noć u planini

Pronašli smo odličan apartman u hotelu sa milion zvjezdica. Pera i Iva su iskusno ponijeli i vreće za spavanje. Dok smo Tomasz i ja ponijeli samo bivak vreće, računajući da idemo na bivak. Ali ovo je bio planirani...
Na našu sreću noć bi topla i tako pretekosmo, iskusili smo i taj ugođaj. 

 Flinstone apartman

U nedjelju ujutro krenusmo da penjemo Greben radničkog. Smjer se proteže južnim grebenom ka vrhu Očnjaka. Izrazito krušljivo i eksponirano, totalno ne zavidno penjanje ocjene III-IV
Hajd da malo zakuhamo i odlučismo da napravimo prečnicu na greben. Popesmo pun cug od 60m uz miješanu stijenu (komad ploče, komad krušljivog kamenja i komad trave)
Na polici gdje bi štand ustanovismo da su nam slabe šanse za napredovanje. Pero kao iskusan član ove klape ukazuje da je najbolje se vrnut jer kud god pogleda dalje nam je mnogo krušljivo i nesigurno.
Tako i bi, poslušasmo ga, bacismo prusik oko kloce, ostavismo čeličnu alku (melon) i abzajlovasmo na niže.
U svoj ovoj avanturi izmače nam se jutro i upeče zvijezda. Odlučismo da od današnjeg penjanaja nema ništa. Pero i Iva ostadoše u hladovini stijene a Tomasz i ja se uputismo na karanfil Ljuljaševića.

Ljuljaševića karanfil, 2290m nv

pogled na Zastan i Jezerski vrh


Bi ovo lijep i zanimljiv vikend u Prokletijama. Ovo mi je bila prva posjeta dolini Grebaje i uspon na Očnjak, svakako i ne poslednja... Mnogo vrhova, mnogo smjeri za penjanje i dobro jareće pečenje uz hladno Nikšićko :-)

hajd sad pozdrav...