ponedjeljak, 30. prosinca 2013.

Godina na izmaku - Zima u pomaku


Poslednji vikend 2013. godine odlučismo se za posjetu Prenju. Taj velikan među planinama Balkanskog poluostrva uvijek donosi nove radosti kad mu se pođe u skute.

Subota 28.12.2013. šest nabrijanih planinara spakovalo se u dva auta i rano ujutro zaputilo put Konjičke bijele. Na našu sreću makadamski put od kraja sela bi u urednom stanju pa smo pješačenje skratili za 2 km. Raspričanu šetnju kroz Rakov laz uskoro je zamijenila tišina dok smo grabili uz Skok. Sa cirka 600mnv treba da izbijemo na 1655mnv, gdje se nalazi planinska kuća Jezerce. Prelazimo preko nekoliko laviništa, koji bez snijega izgledaju pravo siromašno. 

Lavinište

Čekaju svoje trenutke da zabijele i postanu barijere u prilasku Prenj planini. Pravimo pauzu ispod Osobca ili osobe "C" kako iz milošte zovemo ovaj vrh. Ta veličanstvena gromada isklesana glečerima dominira nad ovim dijelom masiva planine sa svojih 2030 metara visine. 


Zubac

Dolazimo do Jezerceta, sniježni pokrivač je oskudan pa se vide ostatci stare kućice koja je srušena a novoizgrađena sija u svom novom ruhu. Naime kako radovi na uređenju nikad ne prestaju, tako je pred ovu zimu urađena i vanjska izolacija objekta.
Ostatak dana provodimo hvatajući zrake sunca uz ispijanje čaja i kafice. 


Podijelili smo se u dvije grupe, ženski dio je otišao po vodu dok je muška ekipa pošla da pribavi ogrev za veče koje slijedi.


U toku dana pridružio nam se Almir iz Bijele, domaćin iz ovoga kraja ali po prvi put na Jezercetu i u druženju sa planinarima.
Kratko zimsko sunce je brzo zamaklo iza stijena i veče bacilo pokrivač preko planine. Smjestili smo se uz vatru, neko suši odjeću, neko se grije a neko priprema objed.


Uz mnoštvo riječi i osmjeha koje smo razmjenili veče nam je brzo promaklo i pošlo se na počinak. Dogovor za nedelju je rano ustajanje i odlazak na prenjski vrh Veliku kapu. Šetnja neće biti nimalo lagana, čeka nas 6 km hoda po snijegu, za koji se nadamo da ce biti dovoljno tvrd kako bi prošli bez prćenja.

6.00 ustajanje i priprema za polazak. Nakon jutarnje frtutme u 7.30 slikamo se i pozdravljamo sa Almirom. Mi odlazimo ka našem cilju a on će lagano put kuće u Bijelu. 'Ta će čoek, njemu je ovo šetnja ko nama poć do gradskog parka.


Jezerce i Osobac

Jutro je oblačno i vjetrovito za razliku od jučerašnjeg dana. Ovo nam godi, formirana je pokorica na snijegu tako da bez problema koračamo, ponegdje se malo i propadne ali ništa strašno. Krećemo se markiranom stazom koja vodi pod Otiš. Pravimo kratku pauzu i posmatramo najviši vrh Prenja, Zelenu glavu. 

desno Otiš pored njega Zelena glava



Nastavljamo stazom prema Tisovici, u daljini vidimo poluzaleđeno jezero. Plato Prenja je izbrazdan mnoštvom vrtača zbog kojih smo primorani da pravimo veliki luk u kretanju. U zimskim periodima kad ima velikih količina sniježnog pokrivača kretanje je moguće i kraticama ali u našem slučaju te opcije nemamo.

Tisovica

Malo pomalo stigosmo do pod Krunu, Damir navodi da hvatamo izohipsu lijevo i uputimo se prema Kapi. Meni đavo ne da mira, idem ja pravo uzbrdo na Krunu pa ću se spustit i uputit ka željenom cilju. Ostatak grupe vidjevši moj gest odlučuje da mi se pridruži. 
U 10h  izašli smo na Krunu, 1917mnv. 

na vrh Krune

Pogled na okolinu nas ostavlja bez riječi. Doline Konjica, Jablanice i Sarajeva su ispunjene debelim jorganom od magle. 

Osobac

 pogled prema najvišim vrhovima Prenja



Velika kapa sa Krune

Oblaci naviru sa juga ali ih Zelena glava zadržava i preusmjerava daleko od nas. Ekipa odlučuje da uspon završi na ovom vrhu ali ja ne odustajem i nastavljam dalje ka Kapi. 
Spuštam se na sedlo i grabim uzbrdo ka vrhu. Snijeg je odličan, sunce ga je stopilo a vjetar sabio. Dereze drže ko u betonu. Etapa po etapa i vrh je tu. Velika kapa 2007mnv. 


Memorišem tačku, slikam okolinu i krećem nazad. Vidim da je raja jos uvijek na vrh Krune pa se upućujem prema njima, jopet uzbrdo :-)
Kratka pauza za odmor i krećemo ka baznom kampu, oblaci kao bujična poplava preskočili su barijeru i grabe prema nama a mi još brže prema našoj sigurnoj kući. Snijeg je otpustio pa je kretanje otežano zbog propadanja.
Tačno po rasporedu u 14h stigosmo do Jezerceta. Sledi okrepljenje i pospremanje kuće. Napuštamo je u 15h, ostavljamo urednu kako smo je i zatekli. Upisali se u svesku posjetilaca i prenijeli utiske boravka na papir. Za dva sata stigosmo do auta. 

Tu se završi naša Prenjska avantura za kraj godine i početak zime.

Učesnici: Damir, Amra, Armin, Dijana, Dzennie & Damir